DNS server omogućava dopmene na internetu

Sistem imena domene DNS Server (Domain Name System) zapravo je internet imenik. Kada korisnik upiše neki naziv domene kao npr: „google.com“ ili bilo koji drugi naziv domene, u web pretražitelj, DNS server je taj koji je odgovoran za pronalaženje ispravne IP adrese za datu web lokaciju.

Preglednici tada koriste te adrese za komunikaciju s izvornim poslužiteljima ili „sporednim“ poslužiteljima CDN -a za pristup informacijama o web stranicama. Dakle najlakše objašnjenje što je DNS server, jest mašina koja je odgovorna za traženje Vaših upita.

Što je zapravo DNS server?

Server je kako je već navedeno uređaj, odnosno mašina ili program koji je namijenjen striktno za pružanje usluga drugim programima, koji se nazivaju dalje u tekstu“klijentima“.

DNS klijenti, koji su ugrađeni u većinu modernih desktop i mobilnih operacijskih sistema, omogućuju web preglednicima interakciju s DNS serverima.

Kako DNS server radi?

U tipičnom DNS upitu postoje četiri poslužitelja koji zajedno rade na isporuci IP adrese klijentu. Kako bi to lakše objasnila zamislite četiri određena čovjeka(poslužitelja),koji obavljaju različite zadatke, pa su tako zaduženi za:

Rekurzivno rješavanje stvari
Korijensko ime servera (odnosno pretražuje korijen imena datog zadatka)
TLD ime
I posljednji, ali ne manje važan, jeste objektivan odnosno mjerodavan pretražitelj cjelokupnog imena.

DNS server je poslužitelj koji prima upit od DNS klijenta, a zatim stupa u interakciju s drugim DNS poslužiteljima kako bi mogao pronaći ispravnu IP adresu. Nakon što DND Server primi zahtjev od klijenta, server se tada zapravo ponaša kao sam klijent, pitajući ostala tri DNS poslužitelja za pravu IP adresu.

Koji je način pregleda domena na DNS-u?

DNS server prvo traži korijen imena. Korijenski poslužitelj prvi je korak u pronalaženju rješenja imena domena, odnosno pokušaju pronalaska ispravne IP adrese, koju klijent traži. Korijenski poslužitelj odgovara serveru sa adresom DNS poslužitelja domene najviše razine (TLD) (poput .com ili .net) koji pohranjuje podatke za njegove domene.

Nakon toga, na red dolazi TLD poslužitelj. TLD je neko tko je odgovoran za pronalazak mjerodavne IP adrese. I na kraju, u konačnici objektivni pretražitelj će proslijediti IP adresu od izvornog poslužitelja natrag klijentu. Koristeći ovu IP adresu, klijent može pokrenuti upit direktno izvornom poslužitelju, a izvorni poslužitelj će odgovoriti slanjem podataka web stranice koje web preglednik može interpretirati i prikazati.

Koliko god zvučalo komplicirano, zapravo po slici iznad možete vidjeti kako i na koji način funkcionira DNS server. Upit se šalje od jednog pretražitelja do drugog, dok se u konačnici ne dođe do rješenja koji je klijent zatražio od DNS Servera.